Kad djeca i kućni ljubimci žive pod istim krovom, red se ne održava savršenstvom, nego sustavom koji odgovara vašem danu. Umjesto da sami smišljate pravila koja se neće održati, krenimo od jednog prostora koji vam stvara najviše stresa.
Bez obveze i bez unaprijed pripremljenih rješenja. Samo konkretan osvrt na vašu situaciju i sljedeći korak koji ima smisla za vašu obitelj.
Nakon nekoliko tjedana rada na navikama, većina roditelja primijeti da se djeca sama vraćaju stvarima na mjesto i da jutarnja rutina više ne počinje traženjem čarapa ili školske torbe. Ovdje su dojmovi obitelji s kojima smo radili na hodnicima, kuhinjama i dječjim sobama.
Najviše mi se svidjelo što nitko nije tražio da bacimo pola stvari. Radili smo s onim što stvarno koristimo, a za igračke smo napravili rotaciju po kutijama. Djeca su sama počela vraćati stvari jer im je svaka zona jasna i na njihovoj visini.
Kuhinjske ladice su mi oduvijek bile kaos, a kuhanje s djecom koja pomažu još je veći izazov. Sad imamo pregrade za pribor i začine, a klinci znaju gdje što ide. Ne moram više svaki vikend sve vaditi i slagati ispočetka.
Mislio sam da je red u kući stvar discipline, a zapravo je stvar sustava. Nakon što smo uredili ulaz i svakom djetetu dali vlastitu kuku i policu za torbu, nestala je svakodnevna rasprava oko toga čija je jakna gdje.
Imamo psa i malo kvadrata, pa je svaki sustav morao biti praktičan, a ne samo lijep. Dobili smo rješenja koja odgovaraju našem životu: kutije za opremu za psa, police koje se lako čiste i pravila koja oboje možemo održavati.
Kći ima glazbu, crtanje i sport, pa je soba uvijek izgledala kao da je u njoj eksplodiralo. Razdvojili smo zone po aktivnostima i sad svaka stvar ima svoje mjesto koje ona može dosegnuti. Red traje jer ga dijete održava, a ne zato što ga ja pospremam.
Svaka obitelj je drugačija, pa i rješenja izgledaju drugačije. Zajednički rad počinje uvodnim razgovorom o tome koji prostor vam stvara najviše svakodnevnog stresa i što želite promijeniti u vlastitom ritmu.
Zakažite uvodni razgovor